Međunarodni teatarski projekt The Scream (Vrisak) nastao je kroz umjetničku suradnju između norveškog redatelja i dramaturga Oystein Ulsberg Bragera, direktora norveško-britanskog teatra Imploding Fictions (Oslo/London) i hrvatskih umjetnika Borisa i Nataše Kadin, članova udruge Mavena-36 njezinih čuda iz Splita. Namjera je bila napraviti teatarski projekt čija je okosnica i pokretač krađa slavne slike Eduarda Muncha: The Scream 2004. godine u Oslu, koja se kroz projekt tretira na nekoliko dimenzija. Uspostavljena je veza između biografije Eduarda Muncha, priče o tome kako je slika nastala, medijskih napisa o samoj krađi te slike 2004., priče o Zlatanu Jašareviću, čovjeku koji je ukrao sliku i koji nikad nije otkriven, njegove veze sa ženom koja je radila kao osiguranje u muzeju u vrijeme krađe slike, uzročno-posljedične veze između umjetnika i osobe koja krade njegovo umjetničko djelo više od sto godina kasnije,…
Priča počinje 22. Kolovoza 2004. u Oslu kada su, za vrijeme radnog vremena Munch Muzeja, maskirani i naoružani kradljivci upali i ukrali dvije Munchove slike: Scream i Madonna. No, slučajni prolaznik fotografirao ih je dok su bježali u auto. 8. Travnja 2005. Norveška policija uhitila je sumljivce, ali nisu našli ukradene slike. Policija nikad nije uhitila Zlatana Jašarevića, čak je šestorici ljudi bilo suđeno tijekom 2006. za tu krađu, trojica su osuđena na kaznu zatvorom u trajanju od 4 do 8 godina, a ostali su morali platiti milijunske iznose odštete gradu Oslu.
Projekt Vrisak personalizira samu Munchovu osobu i njegovu slavnu rečenicu o ženama : Žena sa svim svojim licima je misterija za muškarca; istovremeno je sveta i kurva i nesretna i napuštena (“Woman in her many-sidedness is a mystery to man. Woman at one and the same time is a saint, a whore, and an unhappy person abandoned” ). Ovu rečenicu uzimamo da bismo povezali Munchovu viziju žene sa Zlatanovom . Zlatan je mladi umjetnik koji je stigao u Oslo iz Sarajeva za vrijeme rata u Bosni, 1994. Kako je njegova majka umrla dok je on bio malo dijete, stvorio je viziju žene kroz ove riječi Eduarda Muncha, obzirom da je on bio njegov najdraži slikar. Veza je bila toliko velika da je Zlatan posjećivao Munchov Muzej svaki dan bez izuzetka pet godina. Tijekom svojih posjeta došao je u kontakt sa ženom koja je radilu u osiguranju muzeja i započeo čudnu seksualnu vezu sa njom, a za nju se vjeruje da je bila mozak krađe slike.
Projekt Scream/Vrisak se bavi i samim odnosom izmedju teatra i performansa, tj. odnosom između glumca i performera. Koja je granična točka izmedju ta dva načina bivanja na sceni i na koji način se dvije različite izvedbene prakse mogu spojiti unutar projekta koji se koristi biografijom Muncha, medijskim izvještajima o krađi Screama, fikcionalnim odnosima Zlatana i žene, realnim tijelima Nataše Kadin i Borisa Kadina, dijapozitivima, itd.
Tekst za projekt Scream napisali su Oystein Ulsberg Brager i Boris Kadin virtualnom komunikacijom tijekom 2009.g.