NMG@PRAKTIKA: Maša Barišić // Ovdje, čini se, nema nikoga

OTVORENJE IZLOŽBE: četvrtak, 4. svibnja 2017. u 20 h

TRAJANJE IZLOŽBE: 4. – 12. svibnja 2017.

Izložba je otvorena svakim radnim danom 20-22 h

 

Galerija PRAKTIKA

Klub Kocka

Dom mladih

Ulica slobode 28

Split

 

 

O RADU

 

Umjetnica Maša Barišić prvi se put predstavlja u Splitu samostalnom izložbom naziva Ovdje, čini se, nema nikoga. Izložba je, uz pojedine varijacije u odabiru radova i samom postavu, održana u travnju ove godine u zagrebačkoj Galeriji VN. Može se primijetiti da ciklus NMG@PRAKTIKA tako nastavlja u istom tonu nakon izložbe Lane Stojićević. Naime, Maša Barišić također koristi arhitekturalnu polaznicu u izgradnji svog umjetničkog rada.

 

Služeći se crtežima velikih formata, umjetnica „ruši“ niz hrvatskih institucija, odnosno prikazuje ruinirane strukture sadašnjih bastiona obrazovnog i kulturnog života Hrvatske. Iako u suštini prikazuje ishod prepuštanja građevina protoku vremena i prirodnom raspadanju, autoričini crteži odišu izvjesnom nježnošću. Odabirom skromnog medija olovke na papiru, uparene s delikatnim potezima, autorica postiže svoju „osobnu, intimnu i nenametljivu pobunu“. Njezina tiha kritika izražena je u meditativnom momentu iscrtavanja velikih formata. Crtež je s druge strane fleksibilan; njemu se može dodavati, brisati te nanovo „rušiti“. Arhitekturalno je kod Maše Barišić sekundarno. Njezini izuzetno detaljno razrađeni tehnički crteži, sa svim svojim vidljivim greškama, služe u svrhu preispitivanja simboličke vrijednosti hrvatskih institucija.

 

Postav izložbe Ovdje, čini se, nema nikoga sastavljen je od dva komplementarna ciklusa naslovljena Neoruinizam i Studija negativnog prostora. Dok u radovima Neoruinizma impozantne građevine – nerijetko djelujući poput kazališnih kulisa – propadaju u hrpu fragmenata, u Studiji negativnog prostora autorica odlučuje naglasiti negativan prostor koji građevinu gotovo proždire poput kakve crne rupe, postižući time zloslutan kontrast koji utjelovljuje osjećaj nepovjerenja i rezignacije prema prikazanim institucijama.

 

Posttranzicijske institucije su u hrvatskom društvu postale sinonim za nerad i birokratizaciju, a sintagma „funkcionalne institucije“ oksimoron u svakodnevnom diskursu. Indikativan je i umjetničin odabir građevina koje prikazuje; to su odreda institucije koje kroje hrvatski obrazovni sustav i kritičku misao (poput zgrade Ministarstva obrazovanja, Sabora, Filozofskog fakulteta i dr.) te kulturne institucije od nacionalne važnosti (zgrade Muzeja suvremene umjetnosti, Ministarstva kulture, Akademije likovnih umjetnosti, itd.). Institucije su u suštini mjesta sabiranja društvene moći (1) koje počivaju na želji da se navede na vjerovanje (2). Sakrivajući često vlastitu moć (3) iza historicističkih fasada (4), institucije upravljaju smjerom društva. Ogoljavajući ove moćne strukture autorica navodi na promišljanje o stvarnoj vrijednosti hrvatskih institucija. Ipak, kontrolirati instituciju (pogotovo kulturnu) znači kontrolirati reprezentaciju društva te narativ oko istog (5).

 

1 – Mislav Žitko: „Ovdje, čini se, nema nikoga“, u kat. Izložbe „Ovdje, čini se, nema nikoga“, Knjižnice grada Zagreba, Galerija VN Knjižnice Vladimira Nazora, Zagreb, 2017.; str.1
2 – Michel de Certeau: „Invencija svakodnevnice“, Naklada MD, Zagreb, 2002.; str. 256
3 – Foucault će tvrditi da društvo podnosi moć pod uvjetom da se veliki dio nje zamaskira. Uspjeh moći proporcionalan je spremnosti da se sakriju mehanizmi iste. Vidi u: Michel Foucault: „The History of Sexuality“, Pantheon Books, New York, 1978.; str. 86
4 – Carol Duncan će se tako pitati: „Ako fasade muzeja imitiraju hramove ili palače, ne znači li to jednostavno da moderni ukus pokušava emulirati formalnu ravnotežu i dostojanstvo takvih struktura, ili da hoće asocirati moć tih prošlih vjerovanja sa sadašnjim kultom umjetnosti?“ Carol Duncan: „The Art Museum as Ritual“ (1995.) u: „The Art of Art History: A Critical Anthology“, (ed. Donald Preziosi), Oxford University Press, Oxford, 2009.; str. 424
5 – Ibid, 425.

 

 

O AUTORICI

 

Maša Barišić rođena je 1986. u Splitu. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 2009. na Umjetničkom sveučilištu Lincoln u Engleskoj, gdje je i diplomirala 2012. godine. Od 2013. živi i radi u Zagrebu. Izlagala je na mnogim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi u Engleskoj i Hrvatskoj.

 

 

KUSTOSICA: Lana Beović
KUSTOSI PROGRAMA NMG: Lana Beović, Natasha Kadin, Tina Vukasović Đaković
PRIJEVOD, LEKTURA I KOREKTURA: Lana Beović
DIZAJN: Nikola Križanac
POSTAV I DOKUMENTACIJA IZLOŽBE: Tihana Mandušić
PROGRAM NMG@PRAKTIKA PODRŽAVAJU: Ministarstvo kulture RH, Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija
MAVENU PODRŽAVAJU: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova
ZAHVALE: MKC, KUM, PDM

 

Izložba se realizira u sklopu festivala Platformat u organizaciji Platforme Doma mladih.

 

FB event: https://www.facebook.com/events/1888511894706919/

 

http://www.kulturpunkt.hr/content/intimna-pobuna-protiv-institucija

infozona.hr/kalendar/dogadaj/2017/5/9/praktika/58542?

pdm.hr/cini-se-nema-nikoga/

http://www.evensi.com/nmgpraktikamasa-barisic-ovdje-cini-se-nema-nikoga/208953788