NMG@PRAKTIKA_SANJA MERĆEP: U STVARNOSTI I U FIKCIJI

OTVORENJE: Četvrtak, 20. veljače 2025. u 20:00

Izložba je otvorena za posjetitelje od ponedjeljka do četvrtka u radnom vremenu galerije od 17 do 20 sati.

Galerija Kluba Kocka, Dom mladih Split, Slobode ul. 28

Pejzaž ne predstavlja puki vizualni odraz prostora, već uvijek nosi slojevitu mrežu značenja proizašlih iz osobnih doživljaja, kolektivnih sjećanja i kulturnih konstrukcija. Percepcija pejzaža rezultat je dinamičnog procesa u kojem se prepliću slike, narativi i društvena očekivanja, oblikujući način na koji ga doživljavamo i interpretiramo. Upravo taj odnos između stvarnog i konstruiranog ključan je za razumijevanje načina na koji pejzaž postaje nositelj značenja.

Jedna od polaznih točaka istraživanja Sanje Merćep jest povijesni fenomen spektakularizacije pejzaža, što se osobito vidi u slučaju kazališne rekonstrukcije uspona na Mont Blanc, koju je 1852. godine izveo britanski avanturist Albert Smith. Njegova inscenacija planinskog iskustva pokazuje kako pejzaž može postati više od prizora – može se pretvoriti u narativ koji oblikuje percepciju publike i stvara iluziju autentičnosti. Kroz teatralne rekvizite – umjetne snježne kulise, alpsku arhitekturu i pastirske simbole – Smith nije samo reproducirao planinu, već ju je oblikovao prema unaprijed definiranim očekivanjima publike. U tom procesu planina je izgubila materijalnu realnost i postala reprezentacija, reducirana na vizualne i emocionalne asocijacije. Ovaj postupak preoblikovanja pejzaža u spektakl i fikciju ostaje relevantan i danas. Medijske slike, turističke razglednice, reklamne kampanje i osobni narativi proizvode planinske pejzaže kao simboličke konstrukte, odvojene od stvarnog iskustva boravka u planini.

Sanja Merćep pejzaž ne promatra kao fiksni prizor, već kao dinamičan proces u kojem se isprepliću osobna iskustva, kulturni simboli i medijske reprezentacije. Umjesto doslovnog prikaza prirode, njezin rad istražuje načine na koje se pejzaž konstruira kroz percepciju, fikcionalizaciju i reinterpretaciju. Kroz konceptualni pristup fotografiji i dekonstrukciju osobnog doživljaja, autorica preispituje vizualne i kulturne kodove koji oblikuju naše poimanje planinskog prostora, analizirajući slojeve značenja koji mu se pripisuju.

Vizualni jezik njezinih fotografija temelji se na suptilnosti i preciznosti, usmjeren na detalje i materijalnost. Objekti fotografirani u studiju pred pastelnim pozadinama, poput kamenja, planinarske opreme i kartografskih prikaza djeluju kao simboli planinarskog iskustva. Fotografirani poput muzejskih izložaka, oni gube svoju prvotnu funkciju i poprimaju novo značenje unutar galerijskog prostora. Njihovo izmještanje iz izvornog konteksta dodatno naglašava relativnost i promjenjivost percepcije pejzaža. Ono što je nekoć bilo dio neposrednog iskustva sada se pojavljuje kao artefakt, trag ili vizualni znak koji sugerira kompleksnost odnosa između pejzaža i njegove reprezentacije. Predmeti su postavljeni s minimalnim intervencijama – usamljeni, oslonjeni jedan na drugi ili lebdeći u prostoru – sugerirajući osjetljivu ravnotežu između stvarnog i zamišljenog. Kompozicije su reducirane i promišljeno oblikovane kako bi zadržale introspektivni karakter. Blago, difuzno svjetlo i profinjena dinamika zemljanih i pastelnih tonova brišu granicu između dokumentarnog i insceniranog prikaza, stvarajući slojevitu narativnu strukturu.

Serijom fotografija “U stvarnosti i u fikciji” autorica istražuje načine na koje oblikujemo, reinterpretiramo i upisujemo u njega značenja, posebice u kontekstu planinskih prostora. Udaljavajući se od tradicionalnih pastoralnih ili spektakularnih prikaza, Sanja Merćep dekonstruira uobičajene predodžbe o pejzažu, promatrajući ga ne kao fiksnu vizualnu činjenicu, već kao dinamičan prostor u kojem se preklapaju percepcija, sjećanje i kulturni narativi. Kroz fotografske eksperimente i inscenacije, propituje granicu između dokumentarnog i fiktivno pejzaža, otvarajući ključno pitanje: vidimo li prostor onakvim kakav jest ili onakvim kakvim ga zamišljamo?

SANJA MERĆEP (Zagreb, 1989.) diplomirala je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prethodno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a potom je nekoliko godina radila u oglašivačkoj industriji. To iskustvo oblikovalo je njezin umjetnički interes, usmjeravajući ga prema istraživanju tema poput komercijalizacije javnog prostora i prikazivanja skrivenih dimenzija suvremenog života. Godine 2024. osvojila je Drugu nagradu „Ivan Kožarić“ za rad Obala (2021.-2023.) koju dodjeljuje Muzej suvremene umjetnosti Zagreb. Do sada je održala tri samostalne izložbe (Galerija Otok – ARL, Galerija f8 – ADU, Galerija Spot). Autorica je kratkog filma „Skoro smo se čule“.

KUSTOSICA / Jelena Šimundić Bendić

KUSTOSI PROGRAMA NMG / Natasha Kadin, Vedran Perkov, Jelena Šimundić Bendić

PRIJEVOD / Katarina Duplančić Dugopoljac

DOKUMENTACIJA / Glorija Lizde

POSTAV / Sanja Merćep, Jelena Šimundić Bendić

DONATORI / Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split

MAVENU PODRŽAVA / Zaklada Kultura nova

ZAHVALE / KUM, MKC, PDM

DIZAJN / Nikola Križanac

TISAK / Kopiring