19 – 26 / 08 / 2024
OTVORENJE: Četvrtak, 19. rujna 2024. u 20:00
Izložba je otvorena za posjetitelje od ponedjeljka do petka u radnom vremenu galerije od 18 do 21 sati.
Galerija kluba Kocka
Dom mladih Split
Ulica Slobode 28
O RADU
Roman Krik i bijes Williama Faulknera, objavljen 1929. godine, istražuje dinamiku obitelji Compson kroz perspektive četiri člana obitelji u složenoj, fragmentiranoj narativnoj strukturi. Obiteljska fotografija u romanu predstavlja sredstvo integracije prošlosti u sadašnjost, kojim likovi povezuju prošla iskustva i emocije kako bi se nosili s promjenama, gubitkom i nejasnim sjećanjima. Kroz fotografije gradimo i tumačimo obiteljsku povijest, no priče koje dijelimo dok listamo albume s najbližima ipak su ključne u konstruiranju sjećanja, odnosno narativa. Listajući obiteljski album fotografija prelazimo fragmentiranu povijest jedne obitelji, ukoričenu kao knjigu. Fascinacija fotografijom možda leži u njezinoj sposobnosti da fragmentira vrijeme, što odražava doživljaj psihološkog vremena isprekidanog emocijama i sjećanjima, za razliku od kontinuiranog vanjskog vremena.
Obiteljski fotografski arhiv, koji bilježi više od polovice stoljeća, poslužio je Filipu Milkoviću kao polazište novog rada. O “arhivu” je brinula njegova baka, slagala fotografije u albume i zapisivala bilješke s datumom, lokacijom i drugim podatcima na poleđinama fotografija. Dok je mnoge novije fotografije već vidio, većinu starijih fotografija autor vidi prvi puta nakon što je baka doživjela trajno neurološko oštećenje koje ga potiče na istraživanje. Kako bi sjećanja izgledala bez fotografija? Gdje se susreću fotografska i neurološka memorija? Što se događa sjećanjima i slikama kad se mozak ošteti? Kako izgledaju fotografije koje nitko ne gleda?
Obiteljska fotografija bilježi prošlost i oblikuje zajednička sjećanja. Marianne Hirsch ističe da je obiteljsko sjećanje ranjivo i prenosi se kroz priče i fotografije. Susan Sontag vidi fotografije kao memento mori, jer bilježe prolaznost i smrtnost. Zamrzavajući trenutke, često slikamo obrede, ceremonije i slobodno vrijeme, stvarajući idealiziranu sliku koju stvarne obitelji teško održavaju. Autor prepoznaje rituale i izdvaja fotografiranje za stolom na proslavama, formalne studijske portrete, kao i izmjenjivanje fotografa na grupnim slikama kako bi svi prisutni bili zabilježeni, a fasciniraju ga ispisani datumi pa zato izlaže uokvirene pozadine fotografija. Na ovoj izložbi fotografija rijetko ćemo u postavu pronaći “pravu” fotografiju. Dapače, recentni rad Filipa Milkovića odlikuje izražena konceptualizacija vlastitog poimanja fotografije. Stoga, na izložbi Desetljeća Filipa Milkovića, ne možemo razgledati autorove fotografije – barem ne shvaćene u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, susrećemo visoko estetizirane prikaze fotografija u specifičnim kontekstima, poput hrpa naslaganih obiteljskih albuma ili pogleda na njihove unutrašnje stranice, istražujući samu prirodu i značenje fotografskog medija.
Fasciniran flatbed skenerima dokumenata zbog njihove visoke rezolucije i specifičnog izgleda, autor je eksperimentirao koristeći skener poput point and shoot fotoaparata, stvarajući originalne slike okretanjem staklene površine prema objektima. Iako slike sa skenera nalikuju fotografijama, razlikuju se zbog drugačijih perspektivnih zakonitosti, a dok fotografska kamera bilježi samo upadno svjetlo, skener ima vlastiti izvor. Laserska glava za skeniranje znatno sporije bilježi sliku od kamere, proces u kojem autor pronalazi performativnu vrijednost, a time novi način čuvanja obiteljske fotografije čija priča sada poprima jedno sasvim novo značenje. Jedna od specifičnosti autorovog pristupa radu jest potraga za mogućnostima kontekstualizacije fotografije kako bi ispitao njene sadržajne i estetske, odnosno izražajne kapacitete. Niz fotografija za obiteljskim stolom skenira preko plastičnih košuljica koje su se vremenom izobličile, pokazujući prve znakove propadanja i promjene izvorne aure, a takav je i prikaz fotografije plesa kroz djelomično prozirni zaštitni papir albuma čime se intervenira u percepciju fotografije koju je potrebno opetovano otkrivati u gotovo cermeonijalnoh gesti. Prikazom hrpe naslaganih albuma u gotovo totemskoj formaciji, s kolorističkim akcentima korica, autor tretira fotografiju kao objekt, dok prikaz taktilne tekstura rubova stranica evocira op-art linijske kompozicije.
Neobičan način kreiranja slike skeniranjem oživljava stare fotografije i albume, zaobilazeći plošne reprodukcije tipične za radove koji istražuju fotografske arhive. U recentnom ciklusu Filipa Milkovića, izostanak naracije ističe fenomen aure fotografije i način na koji se konstruira sjećanje, čime ujedno progovara o fragilnosti sjećanja, bilo fotografskog ili kognitivnog, a fokusom na materijalnu kontekstualizaciju čuvanja obiteljske fotografije zabilježena je vrijedna lekcija o iskustvu rituala i percepcije metafotografskog sadržaja.
Jelena Šimundić Bendić
O AUTORU
Filip Milković rođen je 1997. godine u Zagrebu, gdje trenutno živi i radi. Studij je započeo na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2016. do 2019. godine završio preddiplomski studij snimanja. Nakon toga, nastavio je školovanje na istoj akademiji i 2022. godine završio diplomski studij fotografije. Njegova prva samostalna izložba Obiteljski album održana je 2019. godine u Galeriji f8 u Zagrebu. Godine 2021. izlagao je u Laubi, također u Zagrebu, s izložbom pod nazivom nigdje nisam bio i ništa nisam vidio. U 2022. godini održao je dvije samostalne izložbe – diplomsku izložbu pod nazivom Poznati teritorij u Galeriji f8 te izložbu Proljetno čišćenje u Galeriji Spot. Sudjelovao je i na grupnim na izložbama 2018. U procesu u Galeriji f8 u Zagrebu, dok je 2020. izlagao na Izložbi pobjedničkih radova DA! festivala u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Za svoj rad, Filip Milković je 2021. godine primio Nagradu Marina Viculin, koja se dodjeljuje u sklopu festivala Organ Vida. Njegovi su radovi također objavljeni u 14. broju publikacije Der Greif, u izdanju YES TO ALL, pod uredništvom Sylvie Fleur.
IMPRESSUM
KUSTOSICA / Jelena Šimundić Bendić
KUSTOSI PROGRAMA NMG / Natasha Kadin, Vedran Perkov, Jelena Šimundić Bendić
PRIJEVOD / Jelena Šimundić Bendić
DOKUMENTACIJA / Glorija Lizde
POSTAV / Filip Miković, Jelena Šimundić Bendić
DONATORI / Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split
MAVENU PODRŽAVA / Zaklada Kultura nova
ZAHVALE / KUM, MKC, PDM
DIZAJN / Nikola Križanac
TISAK / Kopiring