San Danila Kiša

Performance / instalacija / izložba

 

Autori: Boris Kadin i Andrej Mirčev

 

Projekt San Danila Kiša zamišljen je kao interdiciplinarno istraživanje i mulitmedijsko-arheološka rekreacija/izvedba potrage za nestalim svijetom Srednje Evrope i simptomima njegovog urušenog urbaniteta.

 

Uzimajući književni opus Danila Kiša kao narativni i referencijalni okvir te reinterpretirajući ga u različitim kontekstima i medijima: od fotografije i videa do žive izvedbe i hibridnih, teatraliziranih instalacija, stvaraju se novi recepcijski potencijali unutar kojih Kišova poetika biva višestruko eksponirana i ponovno aktualizirana uoči 2009. godine, kada će se navršiti 20 godina od autorove smrti.

 

Motiv koji je inicirao projekt, temelji se na vizualno/izvedbenoj rekonstrukciji jednog hipotetičnog sna u kom Kiš oživljava svog oca Eduarda, nestalog 1944. u nekom od nacističkih logora, i koji potom na različite načine pripovijeda što se dogodilo i kamo je nestao.

 

S formalnog aspekta, San Danila Kiša izrasta iz dokumentarno-fikcijskog foto performansa koji se dalje transformira i transponira u različite medije.

Sadržajno pak, riječ je o insceniranim prizorima kojima se ikonički markira fragilna statua lika izgubljenog u napuštenoj sobi na rubu grada i koji na taj način postaje metonimijskim označiteljm jednog svijeta koji je iščezao.

 

U prvoj fazi projekta San Danila Kiša kreirane su 22 crno-bijele fotografije kojima su kasnije dodani i dopisani različiti citati iz literarno-biografskog opusa Danila Kiša.

Ovako oblikovani materijal predstavlja prvobitnu skicu, točnije rečeno partituru, čija dalja izvedba i utjelovljenje u prvom redu ovise o prostornim dispozicijama u kojima se projekt prezentira.

San Danila Kiša realiziran je kao performans i video instalacija u okviru međunarodnog znanstvenog skupa 8. Dani Ivana Slamniga, u organizaciji Filozofskog fakulteta u Osijeku i Umjetničke akademije.

 

Kao neka vrsta fotografskog dnevnika/imaginarija sastavljenog od 10 fotografija i deset kratkih priča, rad je objavljen u časopisu Tema, koji izdaje Centar za Knjigu Zagreb.

 

Obzirom na otvorenu strukturu koja ostaje dopisiva i nedovršena, projekt će se dalje usmjeravati ka različitim uprizorenjima u galerijskim, ali i drugim, teatarsko-literarnim prostorima.

Projekt se realizira kao izložba/instalacija/izvedba koja objedinjuje sve materijale nastale u procesu razvoja projekta te publici pružila uvid u kompleksno medijalno restrukturiranje kroz koje je rad prolazio. Izvodeći raznolike segmente u pojedinim gradovima te varirajući medije i načine prezentacije, želi se u prvom redu ukazati na kompleksni fenomen zatiranja jedne kulture i jednog mentaliteta koji još preživljava samo u tragovima. S druge strane, upravo odbijajući patetičnu identifikaciju sa žrtvom, izvedbena varijacije rada uspostavljaju kritičku i ironijsku distancu spram početnog materijala koji se iznova, obzirom na drugačiju publiku i medij, propituje te dekonstruira.