NMG@PRAKTIKA: Bojan Koštić // Das Unbehagen

OTVARANJE: četvrtak, 26. studenog 2020. u 20:00
TRAJANJE: 26. studenog – 4. prosinca
NMG@PRAKTIKA, Klub KOCKA
Dom mladih Split, Ulica slobode 28

Radno vrijeme: radnim danom od 20 do 22 h u Galeriji kluba Kocka do 4. prosinca 2020.


 

Negdje, nekada, već sam posegnuo za tom paralelom. Trauma, riječ koja na hrvatskom jeziku ima uglavnom zabrinjavajuće značenje, na njemačkom naoko podrazumijeva nešto posve drugo: san. Bilo da se radi o doslovnoj ozljedi ili prenesenoj, potisnutoj rani na duši, u jeziku ovog teksta trauma je zlokobna pojava. Njemački traum može biti skup ugodnih, bezbrižnih slika, no i noćna mora, sjećanje koje proganja čovjeka, duboko pounutreno prilazeći mu u snovima. Metaforički viđeno, rekao bih da je to ključna veza između dvije riječi iste zvučnosti i različitog značenja ― poput sna što ga se jedva sjećamo nakon buđenja, ali nastavljamo s danom uz raspoloženje koje nam je ostavio, bilo ono lijepo ili ružno, slatko ili bolno, davno iskušani traumatski događaj postupno, što se tiče pamćenja činjenica, postaje dalek i nejasan, no emocije kakve je uzrokovao se zadržavaju kao pečati. Tvrdi i teški. Ukratko, strukture traume i sna, a moglo bi se reći i: traume sna, slične su ― fragmentarne su. Ovdje me zadivljuje protočnost značenja između dva jezika, fluidnost riječi kao označitelja isprepletenih stanja, no ponajviše ideja da, kad se određeni sadržaj sasvim ogoli i zadrži u polju jezika kao izvornom sloju bilo kakvog sporazumijevanja, što ne uključuje samo i jedino govor, opreke i veze među snovima i traumama i dalje su suptilno kompleksne, istodobno intrigantne i uznemirujuće. Znana ograničenja govorenog i pisanog jezika pri izražavanju svega što mislimo i osjećamo prilično usložnjavaju priču, što proces prisjećanja sna ili traume čini još izazovnijim, još presudnijim u čitavoj ljudskoj potrebi suočavanja s podsvjesnim. Ili, bolje rečeno, njegovog prihvaćanja. I, kao što se smisao jezika otkriva i doslovno i preneseno, spoznaja da govorna ograničenja također mogu biti takva, dvojaka, isto je tako znanje koje se može kreativno koristiti te prema svojoj spiritualnoj koristi usmjeriti.

Upravo je to učinio mladi koprivnički umjetnik Bojan Koštić sa svojim tekućim radom Das Unbehagen, konceptom čija je nulta točka ucrtana u prostoru Atelijera Koprivnica, dok je sljedeća bila postavljena u čakovečkom Scheieru, te prije aktualnog finala 2020. u programu Novomedijske galerije udruge Mavena, u prostoru splitske Praktike i kluba Kocka, također u zagrebačkoj Galeriji Prozori (Knjižici Silvija Strahimira Kranjčevića na Peščenici-Volovčici). Unatrag nekoliko godina, Koštić, umjetnik auto-didakt koji je strukom kroatolog i latinist, slično kao stariji kolega Siniša Labrović, istaknuo se sudjelovanjem u skupnim žiriranim izložbama poput Drava Art Bijenala, istarskog projekta Lipa pamti te izložbe finalista Nagrade Radoslav Putar 2020. (isto u Splitu, u Salonu Galić te produkciji HULU ST i zagrebačkog Instituta za suvremenu umjetnost), no i samostalnim performansima kakvima se dosad najradije izražavao, pri kojima je prepoznate socijalne probleme individualizirao u smjeru odgovornosti pojedinca za zatečeno stanje društva, ali i uopćavao s ciljem artikulacije jednostavnih i upečatljivih, djelotvornih kolektivnih poruka. Također radi kao freelance snimatelj i fotograf unutar vlastitog obrta Kontraliht te kao voditelj ureda galerije Atelijera Koprivnica, čiji program priređuje skupa s Tanjom Špoljar i Petrom Travinić od 2015. godine. Ujedno je suosnivač koprivničkog Foruma udruga nezavisne kulture, suosnivač i programski voditelj Festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta (2014.―2019.) te udruge Pod galgama, u sklopu koje je režirao kazališnu predstavu Krležin ljubavni kviz, uz druge programe.

U usporedbi sa svim tim, moglo bi se reći vrlo ekstrovertnim aktivnostima, među koje se ubrajaju i svojedobno sviranje bas-gitare u art-core kolektivu Moskau, pa i povremeno grafičko oblikovanje, izložbeni koncept Das Unbehagen je veoma intimna priča. Koštić ovdje u potpunosti polazi iznutra, iz sebe, preciznije od govorne mane dugogodišnjeg mucanja koje mu nije urođeno, nego je proizašlo iz traumatskih događaja proživljenih u djetinjstvu, povezanih s disfunkcionalnom obiteljskom situacijom. Drugim riječima, njegovo je ponovno i stalno ishodište jezik kao takav, što je i sam potvrdio u intervjuu za Glas Podravine studenoga 2018: “Ističe da svaki njegov performans počinje od jezika, igre riječima ili ideje koja je utjelovljena u nekoj jezičnoj frazi. Smatra da jezik koji pričamo zapravo uvjetuje naš način razmišljanja.” Koštićevo shvaćanje i korištenje jezika u radu Das Unbehagen je, dakako, višedimenzionalno, ali se konceptom razlaže na nekoliko namjerno jednostavnih, lako razumljivih i suštinski komunikativnih objekata, što jasno pokazuje autorovo osvježavajuće opiranje bilo kakvoj mistifikaciji njegove, kako bi rekao Damir Bartol Indoš, zaslužene teme. Uopće, vrijedi istaknuti da se Koštićev rad, više nego kod drugih kolega njegove generacije, nedvosmisleno i svjesno poziva na nasljeđe neoavangardne, konceptualne i postkonceptualne umjetnosti, tj. Nove umjetničke prakse, pri čemu je pozicija Grupe šestorice autora izravno i nadahnjujuće uporište. Pritom, Koštić ne citira, ne nastupa epigonski, već je inspiriran eksplicitnim “uradi-sam” duhom njihove tzv. siromašne umjetnosti, na tragu talijanskog pokreta Arte Povera 60-ih i 70-ih godina 20. st., koji rezonira s njegovim iskustvom odrastanja u dvijetisućitima, i dalje snažno uvjetovanima do-it-yourself etikom post-punka i nezavisne glazbene scene, s koje je potekao. Za likovne i izvedbene umjetnike rođene osamdesetih i značajno obilježene regionalnim kontekstom, takva bi se etička i estetska dimenzija djelovanja mogla konkretizirati kao zajednički nazivnik: oslanjanje prvenstveno na sebe, svoju neposrednu, lokalnu zajednicu, maltene bend, i resurse na raspolaganju, na ideju da radiš što želiš koristeći isključivo ono što imaš i tako ograničenja pretvaraš u prednosti. Naglasak je tako ponajviše na sadržaju iz kojeg proizlazi forma rada, a ne obrnuto, što s prevladavajućim projektnim sustavom kulturnih politika i proizvodnje prečesto i prebrzo ispada iz fokusa.

Kako Koštić ostvaruje svoju umjetničku zamisao, kojim postupcima utjelovljuje svoju zasluženu temu, čime svoju individualnu traumu čini univerzalnom, pa i djelotvornom? Najprije, specifičnost Galerije Praktika, smještene u podzemlju splitskog Doma mladih ― Multimedijalnog kulturnog centra Split, u sklopu prostora kluba Kocka, svakako je značajno uvjetovala postavljanje rada, čije predstavljanje Koštić inače prilično varira od prostora do prostora, od izlaganja do izlaganja. Ovom prilikom, postav započinje već izvana, na stepenicama koje iz unutrašnjeg dvorišta u prizemlju MKC-a vode dolje do Praktike i Kocke, a niz njih je autor razmjestio komade bijelog kruha na kojima su pak ispisana pojedina velika slova riječi KRUH, čiji je redoslijed potpuno pomiješan da bi sugerirao ograničenja i poteškoće, pa i zamke govora i pisma, odnosno jezika. Te, svojevrsne ‘mrvice kruha’, posjetitelje/ice kao u drevnim bajkama navode da krenu ispod površine zemlje, do nepoznatog, što će reći podsvjesnog i potisnutog, da bi se u Praktici obreli pred, moglo bi se tako reći, izvorištem traume, tj. teme, koju reprezentira brdašce izmiješanih komadića kruha, ili slova, ili rasturenih riječi, suprotstavljenih videu što prikazuje autorova usta, puna grimasa i grčeva zbog mucanja, dok čitaju dio knjige Sigmunda Freuda Nelagodnost u kulturi. Prva riječ izvornog njemačkog naziva knjige ― Das Unbehagen ― ujedno je naslov umjetnikovog rada. Neprekidno zamuckivanje i sporost čitanja naglas, izraz Freudove i Koštićeve teme kroz karakteristični, oštećeni, no prepoznatljivi govor, čine uvjerljivu ilustraciju nelagode kakva je maltene imanentna globalnoj postmodernoj kulturi, premda posjeduje i biološke elemente, de facto najuže povezane s kulturnima. Neusklađenost svakodnevnog iskustva s podsviješću, za Freuda prvom determinantnom života, što je specifikum suvremenih zajednica Zapada, utjelovljena je necenzuriranim glitchem između želja i mogućnosti, težnjom za jasnoćom govora i smisla te njihovih ograničenja uzrokovanih ljudskim, vrlo kulturno uvjetovanim nasiljem. Umjesto javnog čitalačkog performansa i audio-snimke koja se emitirala s ready-made objekta, sada već vintage radija karakterističnog za godine autorovog djetinjstva, kao što je bio slučaj u Galeriji Prozori, sada se Koštić odlučio za emitiranje snimke svoga čitanja u samom radijskom eteru, lokalnog community radija KLFM ― Kunst und Liebe Frequency Machine, čiji se studio također nalazi u prostoru Kocke. Zvučni rad ostvaren u mediju internetskog radija, potencijalno šireg dosega od materijalnog postava izložbe (pogotovo u kontekstu i dalje tekuće pandemije virusa korone), tako funkcionira i kao virtualno proširenje izlaganja i kao pozivnica na konkretni, živi događaj, čime je uspješno premošćena relativna disparatnost materijalnog i virtualnog doživljaja suvremene konceptualne i vizualne umjetnosti. K tome, snimka čitanja Freudovog teksta cilja i na zajedničko prepoznavanje traume, čime je zaokružena dijalektika između individualnog i kolektivnog, bitna za problem dosega moći jezika i govora, koji kulturna kritičnost rada adresira.

Maštovito se služeći vlastitim ogoljenim jezikom, odnosno govorom i pismom, Koštić je uspio veoma kompleksno artikulirati fenomen traume te njegove kulturne i biološke povode i razloge, adresirajući katarzično suočavanje s njome kao jedan od ciljeva ne samo svoga rada, već umjetnosti uopće, od jedne osobe do zajednice. Kako smo zašli u doba koje će za sobom, sasvim sigurno, ostaviti itekakve traume na razini planeta, putokazi koji nas usmjeravaju ka njihovom istinskom prevladavanju, nasuprot potiskivanja, dobrodošli su. Ostvareni li su sredstvima koja su svima dostupna, još su i više ― dragocjeni su.


 

KUSTOS: Bojan Krištofić

KUSTOSICE PROGRAMA NMG: Natasha Kadin, Tina Vukasović Đaković

DIZAJN: Nikola Križanac

POSTAV I DOKUMENTACIJA IZLOŽBE: Tihana Mandušić

PRIJEVOD: Ivan Berecka

DONATORI: Ministarstvo kulture RH, Grad Split

MAVENU PODRŽAVA: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova

ZAHVALE: KUM, PDM, MKC


FB event

http://klfm.org/bojan-kostic-das-unbehagen/